Samoorganiziranje u suvremenoj teoriji organizacije (Osnove autonomne evolucije organizacije)

Svrha ovog rada jest ukazivanje na povezanost noogeneze teorija koje najznačajnije utječu na promjene teorije sustava u našem stoljeću. Teorija determinističkog kaosa oborila je dosadašnja deterministička shvaćanja. Ukazala je na nepredvidivost ishoda procesa usprkos poznavanju njihovih početnih uvjeta i pravila njihove promjene i dva ravnopravna oblika postojanja: kaosa i reda. Teorija autonomne, samoorganizirajuće evolucije suprotstavlja se isključivosti determinističke darvinističke teorije prirodnog odabira koju uvjetuju slučaj i vanjski, heteronomni utjecaji. Ona ukazuje na to da su osnovni činilac evolucije unutarnji oblici samoorganiziranja sustava, potaknuti otvorenošću i neuravnoteženjem sustava. Time je oduzeta apsolutna vrijednost klasičnim organizacijskim strategijama osnovanim na mehanicističkim predodžbama o svijetu i društvu. Ponovno se stavlja u prvi plan evolucionistička teorija, koja ističe prednosti strategije samoorganiziranja podešavanjem zadaći. Navedene nove teorije i u teoriji organizacije daju prednost razmjeni energije iznad njenog zadržavanja, elastičnosti i promjeni iznad stabilnosti. U sociotehničkim sustavima, kakav je i industrijska organizacija, organizirati znači koristiti jedinstvene ljudske sposobnosti svjesnog uvođenja fluktuacija (kaos) uvođenjem novih informacija, energije i materije u sustav u obliku ideja, očekivanja, modela, mitova, tehnologija i drugih aktivnosti koje stvaraju neuravnoteženost sustava radi izazivanja mutacija, odnosno stalnog obnavljanja sustava.
The aim of this paper is to pinpoint the connection between various noogeneses of theories influencing the change of system theory in our century. Since the theory of deterministic chaos played down previous deterministic considerations by pointing to the unpredictability of a process - regardless of its initial conditions - the theory of autonomic, self-organizing evolution opposes deterministic Darwinian theory of natural selection. Former theory argues that the basic factors in evolution are intrinsic forms of self-organizing systems. This has diminished the value of classical organizational strategies based on mechanistic conceptions of world & society. The new theory places priority on energy exchange, flexibility and variability. The stability, it claims, is an old and inefficient dogma. In socio-technical systems (like industrial organization) organizing equals using unique human capabilities of conscious introduction of fluctuation (chaos) - visible in forms of ideas, expectations, models, myths, technologies etc. Constant renewal of the system is highly dependant on this strategy.