Abstract: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između maksimalnog primitka kisika (VO₂max) izmjerenog progresivnim testom trčanja na pokretnoj traci i rezultata ostvarenih u Cooperovu 12-minutnom testu plivanja. U istraživanju je sudjelovalo 26 ispitanika heterogenog sportskog profila, uključujući studente, triatlonce i sportaše koji se bave ronjenjem na dah. Provedena su dva mjerenja: laboratorijski VO₂max test na traci i Cooperov test plivanja, uz procjenu tehničke efikasnosti plivanja na skali od 1 do 10. Podaci su analizirani deskriptivnom statistikom, Pearsonovom korelacijom i linearnom regresijskom analizom. Rezultati su pokazali da VO₂max samostalno objašnjava 20 % varijance rezultata plivačkog testa, dok tehnička ocjena plivanja objašnjava 94 %. Kada su oba prediktora uključena u isti model, ukupno objašnjenje varijance iznosi 95 %, pri čemu tehnička efikasnost ostaje ključni prediktor, a VO₂max gubi statističku značajnost. Nalazi sugeriraju da tehnička efikasnost i akvatičnost imaju presudnu ulogu u ostvarivanju uspješnosti u vodenom okruženju, dok se laboratorijska mjerenja općih aerobnih sposobnosti ne mogu koristiti kao jedini pokazatelj uspješnosti u plivanju. Budući da je istraživanje provedeno na heterogenom prigodnom uzorku, rezultati se trebaju tumačiti s oprezom te se ovo istraživanje može smatrati pilot studijom koja pruža smjernice za buduća istraživanja na većim i homogenijim uzorcima.
Processing Request
No Comments.