Item request has been placed! ×
Item request cannot be made. ×
loading  Processing Request

Notes on Imp: Imp Voice in Women’s Poetry: Looks at Charlotte Mew, Stevie Smith, Nina Cassian and Wislawa Szymborska ; Zabilješke o impu: pogledi na glas impa u poeziji Šarlot Mju, Stivi Smit, Nine Kasijan i Vislave Šimborske

Item request has been placed! ×
Item request cannot be made. ×
loading   Processing Request
  • Author(s): Smyth, Cherry
  • Source:
    Der Philologe – Zeitschrift für Sprache, Literatur und Kultur; Бр. 4 (2011) ; PHILOLOGIST – JOURNAL OF LANGUGAGE, LITERARY AND CULTURAL STUDIES; Бр. 4 (2011) ; Le Philologue, revue des études linguistiques, littéraires et culturelles; Бр. 4 (2011) ; Filolog – rivista di studi letterari, linguistici e storico-culturali; Бр. 4 (2011) ; ФИЛОЛОГ – ЧАСОПИС ЗА ЈЕЗИК, КЊИЖЕВНОСТ И КУЛТУРУ; Бр. 4 (2011) ; Филолог - журнал о языке, литературе, культуре; Бр. 4 (2011) ; 2233-1158 ; 1986-5864
  • Subject Terms:
  • Document Type:
    article in journal/newspaper
  • Language:
    English
  • Additional Information
    • Publication Information:
      Филолошки факултет Универзитета у Бањој Луци
    • Publication Date:
      2011
    • Collection:
      National and University Library of the Republic of Srpska: DOI Srspka / DOI Српска
    • Abstract:
      Just as Susan Sontag’s 1964 essay, ‘Notes on Camp’ nimbly tried to capture the decisive frivolity and blunt whimsicality of camp, I’d like to propose ‘Notes on Imp’. Like camp, which rests on innocence, revealing and despoiling it, the imp grafts a knowing mischievousness onto the serious matters of self-disclosure and vulnerability in contemporary poetry. While gay men, particularly, have developed camp as a strategy and style both in defence of, and to herald their sensibilities in a straight culture, so female poets, especially, use the tactics and tone of the imp as a shield and a vehicle to subvert the powerful inequality in male-female relations.This essay examines how the often-androgynous imp inhabits a netherworld that exists before or beyond gender distinctions. Gender remains overwhelmingly divisive for women: it divides them from the other, the better, as well as dividing them from their prepubescent, untrammelled self. I will demonstrate how the preternatural insights of the imp carry an intrinsic authority, slipping in and out of a third voice, neither male or female – or both – with the precociousness of a child who speaks with too much truth. Whether to avoid state censorship or propriety, poets like Nina Cassian, and Wislawa Szymborska, in an echo of earlier poets like Charlotte Mew and Stevie Smith, adopt a playful cynicism to observe the authoritative (male, adult) world askance.I will argue that the imp addresses high culture and philosophical importance in an underhand fashion, off setting gravity with levity, asserting a gleeful independence and irreverence. The imp speaks for the rule-breakers, the outsiders about the folly of trying to speak of, or for, or about. Yet, like the feathers added to a bird’s wing, the imp adds power and speed to the words’ flight. ; Osvrćući se na esej Suzan Sontag koji je objavljen 1964. godine pod naslovom ’Zabilješke o kempu’, a u kom se opaža autorkina namjera da vješto dočara odlučnu lakomislenost i otvorenu hirovitost kempa, nastojala sam u ovom radu da započnem nešto što bi se moglo nazvati ‘Zabilješke o impu’ (imp - majušno nestašno stvorenje iz mitologije; đavolak, prim. prev.) Poput kempa, koji počiva na nevinosti, otkrivajući je i orobljujući, imp prenosi smišljene nestašluke na ozbiljne teme samootkrivanja i ranjivosti u savremenoj poeziji. Dok su muškarci, naročito gej muškarci, razvili kemp kao strategiju i stil odbrane, ali i definisanja vlastitog senzibiliteta u okviru strejt kulture, žene pjesnikinje koriste taktiku i ton impa kao štit i sredstvo kako bi podrivale upečatljivu nejednakost u muško-ženskim odnosima. U ovom kontekstu takođe sam ispitivala na koje načine imp, nerijetko androgin, nastanjuje podzemni svijet koji postoji prije ili poslije rodnih razlika. Rodom se i dalje insistira na različitosti žene od drugog, boljeg, ali i na razdvajanju žena od njihovog pretpubertetskog, nesputanog sopstva. Pokušala sam da pokažem kako neuobičajeni uvidi impa nose neku vrstu intrinsičkog autoriteta, napuštajući treće lice, kom se periodično vraćaju, a koje nije ni muško niti žensko – ili je možda i jedno i drugo – sa drskom zrelošću djeteta koje priča previše iskreno. Bez obzira na to da li zbog zaobilaženja državne cenzure ili propisang ponašanja, izdržavanja života u egzilu ili statusa autsajdera, pjesnikinje poput Nine Kasijan, Vislave Šimborske, Selime Hil i Doroti Moloj, pribjegavaju razigranom cinizmu kako bi posmatrale autoritativni (muški, odrasli) svijet sa strane, baš kao što su to prije njih činile pjesnikinje poput Šarlot Mju i Stivi Smit. U ovom radu zastupam mišljenje da se imp obraća visokoj kulturi i filosofiji na prikriven način, izjednačujući ozbiljnost sa lakoćom, čime iskazuje svojevrsnu nezavisnost i nepoštivanje nametnutih pravila. Imp ovdje priča u ime onih koji krše zakone, o ludosti pokušaja da ih predstavi i definiše. Međutim, baš kao što perje oraskošava krilo ptice, tako i imp dodaje snagu i brzinu riječima koje lete.
    • File Description:
      application/pdf
    • Relation:
      http://doisrpska.nub.rs/index.php/filolog/article/view/1725/pdf_76
    • Rights:
      Ауторска права (c) 2013 Филолог – часопис за језик, књижевност и културу ; http://creativecommons.org/licenses/by-nc/4.0
    • Accession Number:
      edsbas.BF59B79E